Izrada weba Istra

VALERON DESIGN STUDIO

ZAGREB NEKAD - NAJLJEPŠE PJESME O ZAGREBU

ZAGREB - IZBORNIK

Zagreb - zanimljivosti, legende i najljepše stare fotografije, slike, razglednice...

AGRAM - ZAGREB

Agram
je stari austrijsko / njemački naziv za grad Zagreb sa okolicom.

ZAGREB
je ime dobio prema legendi koja priča da je na zdencu sajmišta Harmica, lijepa djevojka Manda susrela umornog i žednog hrvatskog viteza. Zamolio ju je vode rječima "Mando, dušo, zagrabi vode". Tako je taj zdenac dobio ime Maduševac (Mando, dušo) a Harmica Zagreb (zagrabi).

Stjepan Jimmy Stanić - Zagrabi Mando

Ko legenda priča stara
Bila jednom Manda bajna
Grabila je iz bunara
A voda je bila sjajna

Manduševac dugo se skrival
O Mandi se zna tek nekaj
Bumo našli nove Mande
Al´ vode ni kak negdar

Zagrabi Mando, zagrabi
Zagrabi bilo čime
Za bregom rođen je ovaj grad
I Zagreb je dobio ime

Nek’ iz zdenca sad potiče
Nova ljubav prema gradu
Politički bumo rekli
Novi odnos prema radu

Manduševac dugo se skrival
O Mandi se zna tek nekaj
Bumo našli nove Mande
Al´ vode ni kak negdar

Drago Diklić - Zagreb je najljepši grad

Rijeka Sava je tu, jedan nasip uz nju
Gdje sam snivao najljepši san
Male kućice te, još me sjećaju sve
Tu sam postal i ostal Trnjan

Svoju mladost smo svu, sretno proveli tu
Danju lutali kroz Donji grad
Da bi čim padne mrak, pošli na Gornji grad
Svoje tajne mu otkrili tad...

Zagreb je najljepši grad,
Prva ljubav je u srcu mom
Baš kao prijatelj drag,
Vjerno prati me na putu tom...

Zagreb je najljepši grad
S njim u srcu se ostaje mlad
I kroz noć i kroz dan pjevam sretan jer znam
Da moj Zagreb je naljepši grad...

Ivo Robić - Golubovi

Ko vješti piloti od perja
U lake mašine su sjeli
A onda nad pločnikom bijelim
Top s griča prepolovi dan
I lete i lete i mašu
Te marame bjelje od snijega
Na zelenoj padini brijega
Gugutanjem okite grad

I gledam, gledam ih kako, kako mi mašu
Ko' ruže, najljepše ruže nad mojim gradom

Nema tih stanovnika
U slovima općinskih knjiga
Oni su samo draga slika
Za jedan sunčani stan
I gledam ih kako mi mašu
Dok lako nad kućama kruže

Baš ko' da su pobjegle ruže
S cvjetnoga trga nad grad

I gledam, gledam ih kako, kako mi mašu
Ko' ruže, najljepše ruže nad mojim gradom
Ko' ruže, najljepše ruže nad mojim gradom

Viki Glovacki: Zadnji fijaker

Zbudi se, daj i zemi vojke,
gleč tam znad Griča istu lunu,
bumo se zibali kak v čunu nas dva,
o Zagrebu buš mi pripovedal...

Nas dva smo zbilam vidli vsega, zato i opet sem tu,
popevali si bumo tiho te slatke popevke stare...

Bumo se, znaš, vozili kak negda,
čez vse signale i čez vse pute.
Fučkam ja na te table žute
i vse na vuglu kud stoput smo prešli...

Sunce nek zbudi dragi Zagreb
i otpre svetlu vsaka vrata!
Fabrike, ljudi, ptice i grad,
najemput vse bu kak od zlata...

Videl buš, još je lepi Zagreb,
kak na paradi v plave bluze,
dobri naš veter z Medveščaka
za nas popuhnul bu i zbrisal suze...

Daj pelaj, moj prijatel stari,
pelaj za zajni put,
čist plahko, čez celi naš grad.

I opet nočas, kak i vsake noči,
polahko se buju gasile kavane
i zadnji vlak kroz stanicu bu prošel,
a njemu niko, niko ne bu došel,
iz navike on bu čekal da svane...
Viš, ja sem ti, eto, došel v goste,
kad mi se nekak ne da bit v hiži.
Taksiji hitri naj oprostiju mi to,
al meni ti si vsejeno nekak bliži...

Tresnjevka - Tresnjevacka balada

Siđete na jednoj od šest tramvajskih stanica.
Obavite posao i vratite se.
I nećete saznati ništa.

Jer život se ipak ne živi iz publike,
On živi u srcu te čudne republike -
Od krpenih pajaca, streljane iza placa,
Do trešnjevačkog kina i njegovih fakina,
Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina
Do besposlenih suza od rakije i vina,
Od uličnih pjevača do krovopokrivača -
U hiljadama priča je hiljade sudbina.

Ali treba doći u proljeće, kada ožive mali vrtovi i kad se okite dvorišta,
pa potok pojuri prema jutarnjoj smjeni.
Treba doći u proljeće, kad Pongračevo zazeleni
i kad sve to ne košta ništa u ovom kvartu bez groblja i bez rodilišta.

I treba biti ispod podvožnjaka
Kad prođu svjetla jutarnjeg vlaka,
Sa jednom željom ostavljenom za nas -
Da bude sutra bolje nego danas.
I treba biti sa cvijetom na reveru
U neku zoru pred trešnjevačkom NAMOM
I reći "zdravo" trgu što se budi,
Kad već nikog nema nazdraviti sebi samom.
I treba poći bez planova i para,
S nekim starim drugom, samoborskom prugom,
Ili otići u prvu gostionu,
Na "gospon doktor" namignuti lampionu.
Treba biti blizu kad prvi tramvaji napuštaju Remizu,
Na početku dana kada periferija je kao ikebana
Od dimnjaka i cvijeća.

Jer život se ipak ne zivi iz publike,
On živi u srcu te crvene republike -
Od krpenih pajaca, streljane iza placa,
Do trešnjevačkog kina i njegovih fakina,
Od sindikata ZET-a i gigantskih turbina
Do besposlenih suza od rakije i vina,
Od uličnih pjevača do krovopokrivača -
U hiljadama priča je hiljade sudbina.

Toni Leskovar - Serbus Zagreb moj

Serbus dragi Zagreb moj
kaj se skrivas v megli toj
kak da bi se nekaj sramil
ti se nemas sramit kaj

I sad sem tu i pak sem tvoj
serbus dragi Zagreb moj

Ti si lep jos kak navek
i Horvatski prek na prek
znam kak ti si mene mamil
ja sem tebi stel nazaj

Mili Zagreb imam rad
i vu megli bel je sad
Pariz nema kaj ti imas
jer si lep i jer si nas

Serbus dragi Zagreb moj
sad sem tu i pak sem tvoj

VDS NA DRUŠTVENIM MREŽAMA

TOP